Pohod po Samoborskom gorju

Slani Dol – Veliki Lovnik – Dragonoš – Šoićeva kuća


15. veljače 2009. Piše: Dominko Krajačić


   Prema planu aktivnosti, 15. veljače 2009. članovi našeg Društva zaputili su se na pohod po Samoborskom gorju rutom koja vodi iz Slanog Dola prema planinarskom gostinjcu (planinarskoj kući) Sveti Bernard pod Velikim Lovnikom.
   U ovom pohodu sudjelovali su članovi našeg društva Mirko Fulir, Nada Fulir, Ljubomir Japec, Gabrijela Kličković, Boris Kličković, Štefanija Kramar, Ratomir Kramar, Vesna Antolić, Vesna Milički, Ana i Zvonko Kudelić te Dominko Krajačić. Pridružio nam se i Ivan Tagliaretti iz HPD „Belecgrad“, a prema ranijem dogovoru kod Šoićeve kuće dočekujemo i Damira Klarića iz PD „Ludbreg“ te njegovih troje klinaca Korneliju, Gorana i Nikolu.

   Svi skupa vozimo se do sela Slani Dol, odnosno do „Eko-centra“ u kojem je smještena uprava Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje.
   U Slanom Dolu pridružuje nam se i predstavnik današnjeg domaćina, Planinarske bratovštine Svetog Bernarda. Nakon početne okrepe u lokalnoj gostioni, krećemo prema gostinjcu Svetog Bernarda odnosno Velikom Lovniku. Nakon kratkog hoda po asfaltu kroz selo, put ulazi u rijetku šumu i blagim usponom stižemo do prvog vidikovca. Tu se pogledom mogu obuhvatiti vrhovi Samoborskog gorja, Japetić, Veliki Lovnik i Oštrc.

   Nakon oko 2 sata stižemo do gostinjca. Gostinjac je stara šumarska kuća na 690m nadmorske visine, u redovitoj ponudi je samo besplatan „Subanov“ čaj. No ak neko baš neće besplatan čaj, pri ruci mu je škrablica za dobrovoljni prilog. Bil bi svakako i red da se pomogne dobrim domaćinima, barem minimalnim prilogom. Kaj se pijače još tiče, ispred kuće je i bunar s pitkom vodom.
   Domaćini nas smještaju u posebnu sobu na katu. To je već prema dogovoru našeg predsjednika s njihovim o međusobnoj suradnji i prijateljstvu. Ostavljamo ruksake i većina nas se penje na Veliki Lovnik, šumoviti vrh visine 730m. Do vrha je 10-ak minuta hoda. Veliki Lovnik je kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice i Samoborske obilaznice. Po povratku u dom očekuje nas ručak, odličan grah s kobasicom.

   Nakon ove uživancije, zahvaljujemo se domaćinima i pakujemo na put. Staza nas vodi prema selu Dragonoš, s ruba kojeg se pružaju lijepi vidici prema zapadu na kojem izviruju blještavi vrhovi Savinjskih i Julijskih Alpi, na žumberačke brege i prema jugu, na kupsku ravnicu, jaskanski i karlovački kraj. U daljini se pokazuje i mutna stijena Kleka.
   Upućujemo se zatim putem prema Japetiću i Šoićevoj kući u Malom Lipovcu. Na raskršću se rastajemo od Damirove ekipe koja odlazi prema Japetiću i novim avanturama, a mi produžujemo prema Šoićevoj kući kamo nakon kojih 45 minuta svi sretno stignemo.
   Pred sumrak ukrcali smo se u minibus i krenuli prema našem Zagorju.

Design downloaded from free website templates.