Logarska dolina, Kamniške alpe, Slovenija, 19. rujan 2004.

U organizaciji PD»Belecgrad» i PD»Gradina» organiziran je izlet u Logarsku dolinu s pohodom na Kamniško sedlo.

Krenuli smo oko 6h puni očekivanja jer svaki pohod u Alpe zasigurno nosi puno uzbuđenja i iznenađenja. Preko Celja približavali smo se, malim mjestašcima, cestom koja je vodila i pratila vodotok Savinje do naše polazne točke. Tamo smo i saznali da nas upravo tu očekuje slap Rinka i izvor rijeke Savinje.

Stigavši oko 9.30h, nakon male okrjepe, krenuli smo puni iščekivanja slapa Rinka.. I nakon 15-ak minuta ipak nas je iznenadio svojom visinom i ljepotom i neobičnim "orlovim gnijezdom" koje služi za još ljepši pogled na njega. No planine zovu pa smo se stazom uputili do prvog doma "Frischaufovog doma" na Okrešlju (1396m). Staza nas je vodila preko stepenica, drvenih i kamenih, mokrih i suhih, preko brvi i mostića i uz slapove koji su se slijevali niz goleme kamene gromade do samog izvora rijeke Savinje. On nas je počastio svojom hladnom vodom i iznenadio kolika snaga i količina vode se putem prikupi., a sve potekne od tog malog izvorčića. Dojmila nas je i snaga, izdržljivost i borba za opstanak velikih jela koje su svoje mjesto našle na tri metra visokoj kamenoj gromadi. I spustile svoje korijenje kojim su je obavile i sljubile se s njom u borbi za život.

Kroz 1.45h stigli smo do doma na Okrešlju. A onda smo i napokon vidjeli svoj cilj, Kamniško sedlo na 1903m. Visoravan koju su opkolile surove stijene i visoki vrhovi. I uz malu konzultaciju onih koji su već bili gore Nada i ja smo odlučile pokušati osvojiti tu planinu i Kamniške alpe. Stazica je vrludala šumicom i grmljem dok napokon nismo stigli do čistine i tada nam je planina izbliza pokazala svoje čari. Uopće je izgledalo nesavladivo i nedokučivo kuda se popesti gore no čovjek je na svašta spreman kad zacrta cilj. Želja je vukla dalje i bila jača od straha jer pogled koji se pružao odavde bio je toliko lijep da smo zaključili da gore mora biti i ljepše. A kombinacije zelenila, osunčanih stijena i vječnog snijega malo koga ne bi impresionirale. Uz pomoć klinova, sajli, stepenica i volje, a najviše opreza savladavale smo metar po metar. I sretno stigle do doma na Kamniškom sedlu(1884m), iznad kojeg je vrh od 1903m s kojeg puca pogled na predivnu Logarku dolinu, okolne vrhove koji su parali oblake. No sunce se nije dalo smesti i podarilo nam je predivan dan.

Još nekoliko minuta za okrepu, zajednička slika i morali smo krenuti, jer 2h uspona i još 3h spuštanja nisu dali puno vremena za opuštanje. No dojam koji su ostavili susjedni vrhovi Brana(2253m) i Planjava(2394m) nekako su se urezali u pamćenje. I prizivaju i zovu... i vjerujem da ćemo se sigurno opet sresti. Jer ima još puno mjesta i zanimljivosti koje ove Alpe mogu pokazati, a vrijedni su viđenja. Pa Kamniške alpe " na svidenje"...

Danijela Osrečak

Marija Pugar

Nada Fulir

Danijela Osrečak