POKOJEC, 7. ožujak 2004.god

Nedjelja, ne baš rano ujutro, zapravo oko 9h, krenuli smo iz M. Bistrice, a u Zl. Bistrici pridružili su nam se Mirko i Nada da proslavimo predstojeći Dan žena na Pokojcu. Poslije «centra» Gotalovca nakon svega desetak minuta krenuli smo u oblačno, prohladno jutro, bez daška vjetra, ravno u napad na strmine Ivanščice.

Na pola strmine ukazalo nam se modro-zeleno jezero, u kojemu je po pričanju domaćih, gospode Fulir, topla voda. Duboko je oko 30 metara, a posljedica je iskapanja rudnika. Povrh njega je punionica izvorske vode. Nakon nekoliko minuta došli smo do mjesta na kojem se po pričanju gosp. Fulira nalazi otisak stopala Majke Božje u kamenu i na koje su se ljudi dolazili klanjati i moliti.

Cijelim putem borili smo se sa snijegom jer su nam noge propadale, a i trebalo je pratiti manekenski hod onih koji su prošli prije nas. Nakon oko 2h hoda došli smo u Lujčekovu hižu na Pokojcu, u topli dom, gdje nas je dočekala domaćica Ljubica. Ubrzo su po dogovoru stigli i naš predsjednik i Ivančica i Laura pa smo se svi skupa zagrijali čajem, okrijepili dušicu finom junicom, a dalje je slijedila razmjena. Malo ovoga, malo onoga i svi smo se fino napapali.

Uz čestitke za Dan žena predsjednik nas je ugodno iznenadio s bombonjericom, pa smo se svi fino počastili u to ime. Krenuli smo natrag oko 14h. Putem nam je Dragec, odvojivši se da podmiti kostima peseke koji su nas bili dočekali, a sada i otpratili, krenuo krivim tragovima i nestao iza brijega. No na vrijeme smo to shvatili pa je i samo fućkanje bilo dovoljno i sve se brzo i bezbolno završilo. Na kraju još jedan pogled na jezero, stopu Majke Božje i pozdrav do nekog idućeg susreta s obroncima Ivanščice.

 

Dragec Novina

Marija Pugar

Nada Fulir

Mirko Fulir

Dominko Krajačić

Laura Krajačić

Ivančica Krajačić

Danijela Osrečak