Dvodnevni izlet na Mali Lošinj povodom Dana hrvatskih planinara, 15. i 16. svibnja 2004.

U organizaciji PD «Belecgrada» iz Belca i društvo planinara iz PD "Gradina" iz Konjščine krenuli smo na proslavu Dana hrvatskih planinara koji se održao u organizaciji PD»Osorščica» iz Malog Lošinja. Put je bio pomalo naporan jer ipak vožnja od oko 9h i nije baš ugodna, pa se upravo iz ovog razloga i odlučilo za dvodnevni izlet. Prijevoz trajektom, putovanje po Cresu i Lošinju i dolazak u kamp Čikat, u kojem se održala cijela manifestacija dali su nam mogućnost da ovako u proljeće doživimo miris i plavetnilo mora.

Nakon pozdravnih govora domaćina i tajnika HPS-a, krenulo se na pohod Osorščicom. Naše društvo odlučilo se za pohod cijelom stazom u trajanju od 6 sati i to s polaznom točkom u Nerezinama. I nismo požalili. Mirisi bilja i mora koji liječe i dušu i tijelo, kako različitog poljskog cvijeća tako i drveća, širili su se oko nas stvarno zamamnog mirisa, koji ljeti kad počnu suše sigurno nisu tako intezivni. Staza vodi uz suhozide i hlad malenih borova, a iznad glava zaštićeni bjeloglavi supovi stvarno su davali dojam savršenog sklada majke prirode i pružali nezaboravan osjećaj opuštanja u prirodi u pravom smislu riječi.

A kako smo se penjali i odmicali od mora, tako je i pogled bio sve ljepši. Pogled na tirkizne uvale kakve inače viđamo na prospektima turističkih agencija pokazale su se u pravom svjetlu. Uspon je završio na Televrinu(588m) i susjednom vrhu Sv. Mikula(557m) gdje se nalazi kapelica posvećena Sv. Mikuli. Otuda se pružao predivan pogled na susjedne otočiće, Velebit u svoj svojoj veličini i «razapetog sina» lošinjskog akvatorija.

No morali smo krenuti dalje. Lagano smo se spuštali do doma «Sv. Gaudent»(374m), nazvanom po biskupu Gaudentu koji je blagoslovio otok i oslobodio ga zmija otrovnica. Tada smo bili sretni zbog duže verzije puta jer pogled od doma ne pruža toliku raznolikost kao s vrhova. Staza nije bila naporna no mala nepažnja stajala je našu Mariju slomljene ruke, ali i to je već preboljeno i oprošteno predivnim doživljajem otoka.

Spustivši se u Osor trebalo je skupiti još snage za defile svih planinara kroz Mali Lošinj gdje su nas dočekale njihove mažoretkinje i limena glazba. U kampu je navečer još uslijedila fešta i ples i nagradna tombola no nismo boli nešto sretne ruke. No unatoč tome smo se dobro zabavili. Slatko smo spavali u šatorima i od umora nismo uopće osjećali kamenčiće ispod sebe.

Nedjelja nam je donijela oblačno vrijeme tako da nismo uspjeli realizirati pohod na Sis na Cresu i na Javorovu kosu. No zašto kvariti dojam jer je i uspon po Lošinju bio predivno iskustvo koje treba ponoviti.

I tražite jer svaki otok sigurno ima najviši vrh, a vjerujte mi nakon ovog iskustva, treba ga posjetiti jer je doživljaj puno ljepši od sarhog bučkanja u moru. Sretno.

Danijela Osrečak

Sudjelovali:

Marija Pugar

Dominko Krajačić

NenadPerić

Danijela Osrečak