2.5.2004. god. PLANINARSKI IZLET NA LOJZEKOV IZVOR

Prisutni planinari:

  1. Mira Bajs
  2. Mirko Fulir
  3. Nada Fulir
  4. Ratomir Kramar
  5. Stefica Kramar
  6. Ankica Milički
  7. Dragutin Novina
  8. Danijela Osrečak
  9. Nenad Perić
  10. Francika Popek
  11. Marija Pugar

U tri crvena automobila, ispred restorana «Dobro mi došel prijatel», krenuli smo u 10,00 sati, nas 10 a u D. Stubici sačekao nas je N. Perić. Automobile smo ostavili u hladovini, pored potoka i pješke krenuli, asfaltnom cestom kroz naselje Donja Podgora do Gornje Podgore. Promatrali smo (uglavnom lijepe) kuće i okućnice zazelenjene i zašarenjene cvjetnim proljećem.

Neposredno prije početka uspona prošli smo udolinom kojom prolazi potok. Pored i sa strane nalaze se starinske kućice s gospodarskim objektima, ograđenim vrtovima. Prava idila! Uspon je strm, ali na sreću nije dugačak. Pratimo markacije koje su malo izbljedile, a i put je zakrčen posječenim ili od nevremena potrganim stablima i granama. Uspuhani i oznojeni penjemo se i hodamo po hrptu prema našem cilju. Kroz hladovinu šume idemo otvorenih osjetila, priroda nam daje sreću i energiju koju doživljavamo. Povjetarac nam miluje obraze, mirisi drveća, trave i cvijeća jesu pokloni, energija koja nas može u potpunosti napuniti - ako smo otvoreni za to. Prihvaćamo prirodu u njezinoj samosvojnosti i zadovoljavamo se time što joj poklanjamo svoju ljubav.

Na cilj stižemo malo iza podne. Poneseni ljepotom prirode i mira koji nas okružuje, niti ne gledamo na sat. Presvlačimo se i našom odjećom zastiremo obližnje boreke. Odmaramo se, pijemo, jedemo, pričamo... Marija vadi tlakomjer i mjeri nam tlak. Nekom taman, a nekom i povećan. Na prostoru za to predviđenom, Mirko pali vatru i peče kobasice. Nudi prisutne kao i Marija sa šunkom, Dragec sa specijalnim kruhom i janjetinom, Kramari s kolačima od sinoćnjih krstitka unučice Nike. Šalju se SMS poruke... Zapisujemo se u knjigu domaćina PD «Stubičan», razgledavamo njihovu planinarsku kućicu, dočekujemo druge planinare, pardon, planinara sa sedam planinarki!

Opet nisam gledala na sat kada smo krenuli natrag. Usput smo brali mlade izboje s borovih grančica, spremali u vrećice berača kojima ćemo se obratit za pomoć kad nas uhvati kašalj. Spuštamo se, istim putem nazad do automobila. Tu pada dogovor za zajedničku «pijaču» kod Rody-a! Odozgor je prekrasan pogled na Stubički kraj, samo vjetar je pomahnitao. Saznajemo da Mirko baš danas ima rođendan! ??? ?

Doma smo bili iza 18,00 sati.