28.2.2004. god, (subota) KUNA GORA - KOSTEL GRAD

Sudionici ovog izleta:

  1. Mirko Fulir
  2. Nada Fulir
  3. Verica Novak
  4. Dragutin Novina
  5. Bernardina Osrečak
  6. Danijela Osrečak
  7. Francika Popek
  8. Marija Pugar

U dva osobna automobila krenuli smo ispred «Prijatela» malo iza 9 sati. Vozili smo se kroz Marijinu Selnicu, izašli na Poznanovec i dalje put Pregrade. Mirko odlazi po ključ koji je ranije ugovorio i negdje oko 10,15 parkirali smo se u blizini crkve. Slijedio je strmi uspon uz postaje Križnog puta - staza je uska, jedan iza drugog, polako ali sigurno kod planinarske kuće bili smo za 40 minuta (380 m).

Odozgor se pruža prekrasan vidik na Pregradu i njene prilazne putove. Zbog smanjene vidljivosti nismo mogli više vidjeti. Nakon fotografiranja ulazimo u pl. kuću HPD «Kuna Gora» Pregrada. Slijedi okrepa, odmor, razgledavanje kuće, udaranje žigova . . . Oko 12 sati krećemo snježnim stazama.

Pratimo markacije koje je djelomično prekrio snijeg. Dio naše družine žali se na umor, ali uz šale, smijeh i zajedničku potporu lakše podnosimo hod po snijegu i «veno dolo rucao»! Usput nailazimo na tragove životinja a i mi ostavljamo svoje tragove i slike u snijegu. Laganim hodom zaobilazimo vrh Kuna gore (520 m) stižemo do zidina Kostel grada, penjemo se po zidinama prekrivenim snijegom, razgledavamo okolinu, fotografiramo se i dogovaramo za nastavak. Odlučili smo vratiti se kraćim i lakšim putem, jer već je 13,30. Vjetar puše i s grana posipa snijeg po nama upotpunjujući pravi planinarsko-zimski ugođaj. Spuštamo se prema selu Kostel, sve uz razgovor i šale, prolazimo pored crkve, župnog dvora, groblja, škole... Tu se malo razilazimo. Jedni idu po prečke, drugi okolo i ponovo se nalazimo na asfaltnoj cesti koja vodi prema Pregradi. Počinje lagano sniježiti. U Pregradi, na parkiralištu pada dogovor o okrepi kavom u «finoj birtiji». Naš Dragec je danas raspoložen pa nas časti.

Sjedamo u automobile i put prema M. Bistrici (usput obavljamo kupovinu zelenja u Bedekovčini). Na cesti se snijeg već počeo hvatati, snijeg se ne šali, ali naša vozačica je pametna i tek kad smo došli u našu ulicu priznaje da ima ljetne gume. Doma smo bili u 17,00 sati!