15,6.2003. god. LJUBICKO BRDO (1320 m ) - VELEBIT

  1. Antolić Domagoj
  2. Antolić Tea
  3. Antolić Vesna
  4. Antolić Željko
  5. Fijan Lovro
  6. Fulir Mirko
  7. Fulir Nada
  8. Galoić Davor
  9. Jadek Pero
  10. Japec Ljubomir
  11. Krajačić Dominko
  12. Kramar Ratomir
  13. Kramar Stefica
  1. Kurešić Petar
  2. Novak Petar
  3. Novak Sanja
  4. Novak Verica
  5. Osrečak Bernardina
  6. Osrečak Danijela
  7. Perić Nenad
  8. Pižir Matea
  9. Pižir Mira
  10. Pižir Zvonko
  11. Pugar Marija

 

U 4 sata ujutro, okupani slabom rosuljom, krenuli smo autobusom ispred restorana "Dobro mi došel prijatelj", pod palicom iskusnog vozača, Marijana Pisk, relacijom Zl. Bistrica-Karlovac-Slinj-Gospić pa do našeg odredišta Baške Oštarije. U Slunju je bila naša prva okrepljujuća stanica. Degustirali su se bureki, kolači od lisnatog tijesta i peciva. Prolazili smo dalje kroz Ličku županiju u kojoj se još vide ožiljci rata.

U odličnoj atmosferi, koja je bila cijelo vrijeme u autobusu stigli smo do hotela "Velebno" u Baškim Oštarijama oko 9 sati, gdje smo uredno obavili sve naše "rituale", nabijeni energijom uz non-stopno fotografiranje, krenuli smo na osvajanje Ljubičkog brda (1320 m) na Velebitu. Teren je bio kamenit, usponi veliki, ali to nije bio nikakav problem za "Grohotovce", koji su bili očarani biljnim i životinjskim svijetom Velebita (runolist, velebitska degenija, galebovi, srne, ovce, koze, riječni rakovi itd.).

Uz male deset-minutne gemišt pauze stigli smo na vrh. Miris mora, lagani povjetarac zadržali su nas na vrhu oko sat i pol Uživali smo u sendvičima, špeku, šunki i diganoj gibanici gđe Antolić. Sa vrha Ljubičkog brda prekrasan je pogled na naše otoke (Pag, Cres, Lošinj) i ostale vrhove Velebita.

U 13,30 krenili smo sa vrha prema hotelu. Spuštanje je proteklo također u "grohotovskoj" atmosferi. U Baškim Oštarijama okupili su se planinari iz cijele Hrvatske (Dan Hrvatskih planinara). Iz Baških Oštarija krenuli smo dalje putem Karlobaga, pa Jadranskom magistralom do auto-kampa Raca u Sv. Juraju nedaleko od Senja.

Potaknuti najhrabrijem, ali i najstarijem kupačem, Ljubekom svi su okusili slanu vodu (puhala je bura). Nakon jednosatnog uživanja u moru, krenuli smo put Vratnika-Josipdola-Duge Rese-Zaboka-M. Bistrice.

Uz jednu kraću stanku, gdje smo se natankirali hladnim pićem i sladoledom i dalje u fantastičnoj atmosferi u autobusu, sretni smo stigli u 22,30 u M. Bistricu. (M. Pižir)


Kad ste u planini

na njenom vrhu

shvatit ćete koju ima

planinarstvo svrhu.

Sa planine pogled se u dubinu širi

i tada se čovjek sa planinom miri.


A planina vas uvijek

i iznova zove

tu sresti ćete prijatelje stare

i pronaći nove.

(M. Fulir)