8.3.2003. god, planinarski izlet: PODRUTE - PL dom POKOJEC -

( "Osmi mart" na Pokojcu)

Sudionici:

  1. Mira Bajs
  2. Mirko Fulir
  3. Dominko Krajačić
  4. Ratomir Kramar
  5. Štefica Kramar
  6. Vesna Milički
  7. Dragutin Novina
  8. Danijela Osrečak
  9. Nenad Perić
  10. Francika Popek

Na željezničkoj postaji u Zlatar Bistrici sakupili smo se iza 9 h (gle, tata Jurković!), sačekali vlak koji je bio točan i u 9,15 krenuli do Podruta. Od ž. p . Podrute zagorskom cestom Budinšćina - Novi Marof mimo trgovine i preko pruge do stare škole, gdje se d. odvaja cesta za Belu. Razgledali smo crkvu Kraljice mira, koju je u znak sjećanja na poginule promatrače, dala sagraditi EZ. Dalje uzbrdo, u zavojima, u selo Gornje Podrute (2,5 km). Markacije su izblijedile i da nisu s nama Dragutin i Mirko (iskusni planinari i vođe našeg puta), mi se ne bi snašli.

Zrak očišćen noćnim mrazem i sunčano prijepodne izmamilo je lokalno stanovništvo na obradive površine, najviše u vinograde, a nama omogućilo bolju vidljivost prilikom promatranja krajolika. Od zaselka Sitari, smješteno visoko (?) i u podnožju šume, planinarili smo po snijegu koji je još visok, najprije hrptom a onda strmim spustom do Lujčekove hiže - pl. dom Pokojec, 434 m - nalazi se na malom travnatom prijevoju, vlasništvo PD iz Budinšćine. Gosp. Ljubica bila je domaćica, dočekala nas je toplina i jednostavnost, skuhala nam je mirisni planinski čaj, a moglo se naručiti i jelo (goveđa juha i fileki), što su neki planinari i iskoristili. Poslije nas je pristigla i skupina iz Konjščine. Dovezli su se autima zbog male djece koju su vodili sa sobom. Vani ispred doma smo sjedili a zabavljao nas je Ljubičin suprug, mladi dedek.

Ženski dio "ekipe" zaista se mogao osjećati povlašteno jer smo počašćeni muškom obazrivošću. Eto, pili smo besplatno čaj a i jeli Griotte. Još su nam obećali i obuću očistit, ali nije trebalo jer smo se vraćali po takvom terenu, gdje se obuća sama očistila.

Povratak je bio drugim putem. Blatnjavim makadamom (u tijeku je sječa drveća) smo se penjali a onda hrptom prolazili pored napuštenih zaselaka. Najednom smo se našli na uzvisini -ispred i ispod nas sve kao na dlanu! Podrutski Gubec - 595 m - sastoji se od dvije nadaleko vidljive stijene koje su postale popularne među sportskim penjačima jer je u njima uređeno desetak smjerova. Ispod stijenja je izvor ograđen za vodovod, a u blizini je i seosko naselje s vrijednim i ljubaznim mještanima koji su nas pozivali na čašicu vina. Treba spomenuti i nekolik© mjesta s obiljem visibaba, ponekim jaglacem i pasjim zubom - proljetnice! Na asfaltnom dijelu ceste, skrenuli smo lijevo dolje, između seoskih kuća poljskim putem, prekoračivanjem i zaobilaženjem močvarnih njiva, i došli do spomen područja, gdje je poginulo 5 promatrača EZ (od vojske bivše JNA, vozeći se u helikopteru u mirovnu misiju 07.01.1992 god.)

Na prijelazu željezničke pruge u Podrutama, postali smo svjesni da vlak već dolazi i to neuobičajeno, 3 minute prije. Nastala je trka do ulaska u vagon, vlakovođa je imao razumijevanja pa nas je malo sačekao. U M. Bistrici smo bili iza 17 h.