26.1.2003. god. ZIMSKO PLANINARSKO HODOČAŠĆE na SVETU GERU, 1178m

Članovi PD "Grohot" M. Bistrica (i ostali koji su se pridružili), do Sošica na Žumberačkoj gori, dovezli su se autobusom Marijan-toursa:

  1. Domagoj Antolić
  2. Tea Antolić
  3. Vesna Antolić
  4. Željko Antolić
  5. Mira Bajs
  6. Lovro Fijan
  7. Mirko Fulir
  8. Božica Gabud
  9. Katica Gabud
  10. Štefica Horvat
  11. Zvonko Horvat
  12. Ivan Ivak
  13. Mirjana Ivak
  14. Dominko Krajačić
  15. Ratomir Kramar
  16. Štefica Kramar
  17. Marta Kurešić
  18. Petar Kurešić
  19. Marin Maršić
  20. Sanja Maršić
  21. Ankica Milički
  22. Vesna Milički
  23. Sanja Novak
  24. Verica Novak
  25. Dragutin Novina
  26. Miljenko Pisk
  27. Matea Pižir
  28. Mira Pižir
  29. Zvonko Pižir
  30. Francika Popek
  31. Marija Pugar

Vođa ovog putovanja bio je g. Mirko Fulir. Mini-autobusom, kojim je upravljao g. Marijan Pisk, iz M. Bistrice krenuli smo u 5,35 min. Kod naplatnih kućica na auto-putu za Karlovac, susreli smo na desetke autobusa Koji su kretali za Maribor, bodriti našu slavnu skijašicu Janicu Kostelić.

Po vijugavom i uskom putu u Sošice smo stigli prije 8 sati. U središtu tog seoskog naselja nalazi se gostionica kod koje su se već okupljali mnogi planinari iz zagrebačkog, samoborskog i drugih krajeva Lijepe naše; neki vlastitim automobilima a najviše autobusima. Nakon kraće okrepe krenuli smo lijevo asfaltiranom cestom kroz selo, zatim 1. preko potoka do križanja - 5 min - desno makadamskim putem na Sv. Geru. Blagim usponom kroz zaselak Boiće i zatim kroz šumu do ceste...dalje se ne sjećam kako slijedi pa je bolje da to i ne naglašavam.

Put je snježan, ponegdje jedva prohodna prtina. Hladno je, sve je puno snijega, prava zimska idila i sve što se više penjemo, drveće, šuma i planina je bjelja od inja. Kako se više penjemo na planinu, tako nas više sustižu drugi planinari koji se kreću brže od nas. Pod kraj cilja odabrali smo hodanje makadamskim putem sa kojeg je snijeg djelomično počistila ralica. Vođa puta nas hrabri "samo još malo!"

Kod kapelice sv. Ilije došli smo nešto iza 11 h. Gore je već ptistigao velik broj planinara (slobodna procjena - oko 400 !?). Malo smo se odmorili, okrijepili i saznali da sv. misa počinje tek u 12 h. S obzirom daje bilo hladno i vjetrovito, da se nema gdje ugrijati te da smo u grupi imali djece, odlučili smo se na brži povratak. Nakon okupljanja i prebrojavanja krenuli smo u 12 h. Spuštali smo se drugim putem koji je bio u ovim snježnim uvjetima težak. Prekrasni planinski krajolici plijenili su našu pažnju te smo svako malo zastajkivali promatrajući tu nesvakidašnju ljepotu.

Dio puta smo prešli dok smo se gore penjali a dio puta bio je za nas novost. Odlučili smo otići do planinarskog doma na Vodicama. Bio je prepun planinara koji su se odmarali jedući i pijući ili se jednostavno grijali. Tu su djeca mogla presvući odjeću i obuću, malo skupiti snage za povratak uskom, ugaženom šumskom stazom u Sošice gdje nas je čekao autobus. Iz Sošica smo se povezli u 16,20 h, a u M. Bistricu - nakon slatkog spavanja u autobusu - došli smo oko 18,30 h.

Naš predsjednik Dominko i g. Dragutin imali su još snage za otići na RMB, dati intervju i najaviti slijedeći izlet na Kladešćicu. To se zove izdržljivost!