Posljednji vikend u ožujku mjesecu , naše je društvo ugostilo prijatelje iz PD „Goran“ Iz Gornjeg Vakufa. Vrhunac ovog susreta bio je izlet na Gorščicu, travnatu zaravan pod hrptom Medvednice na 797 m nm. Okupili smo se u 8.30 h na autobusnoj stanici. Veselog raspoloženja, prepričavajući događaje s prethodne zajedničke večeri kod obitelji Muhek, minibusom smo se odvezli na Plasišče. Proljetno je sunce okupalo naše brežuljke i naša je vesela grupa, nakon kratkih priprema, krenula obilježenom planinarskom stazom prema Lipi. Kolona od 22 planinara uz žamor, smijeh i razgovor krenula je šumskim putem uživajući u mirisima proljeća. Uz put cvatu žuti jaglaci, plave ljubice i bijele šumarice.
Stigavši na Ročićevu sjenokošu, razdvojili smo se u dvije grupe: jedna je krenula na Lipu, a druga prionula odmoru i doručku. Osvježili smo se hladnom vodom sa obližnjeg Rumleca i nakon odmora krenuli prema Gorščici. Prijatelji iz Bosne su treći put u našem kraju. Nama se čini da se već dugo, dugo znamo. Hodajući šumskom stazom, razgovaramo o životnim svakodnevnim pitanjima, ljekovitom bilju, djeci, kuhinji, redaju se vicevi… Na vidikovcu, s kojeg se pruža lijepi pogled prema Vidovcu, Bidrovcu i Markuševcu, dostiže nas grupa koja se odvojila od nas i popela na Lipu. Sada smo opet u punom broju. Redaju se fotke, smijemo se kojekakvim doskočicama…
Put nas vodi dalje prema Gorščici. Nailazimo na hrpu posječenih stabala, miriše crnogorica… Stižemo na proplanak Gorščica, zauzimamo mjesto za odmor i vadimo okrijepu iz ruksaka. Nakon kratkog odmora, krenula je i pjesma… Upisujemo se u knjigu i nakon nekoliko zajedničkih snimaka fotoaparatom, razgledavamo neobično građenu kućicu i krećemo dalje. Naš je vodič dobro proučio kartu i, iako i sami ne znamo kako ćemo i kuda dalje, ne gubimo povjerenje u njega. Putem razgovaramo, smijemo se, šalimo, odmaramo, a noge polako bivaju sve teže i teže. Stižemo do prvih kuća u zaselku Hižakovec. Nakon kraćeg lutanja u polju i traženja markacija, izbijamo na glavnu seosku cestuu selu Slani potok. Još malo odmora uz zalazak sunca i asfaltiranom cestom dolazimo do Gupčeve lipe. Ona je svjedok burnih događaja iz seljačke prošlosti ovog kraja. Dok čekamo naš prijevoz, osvježavamo se pićem i vraćamo se u M. Bistricu.