Te nedjelje, oko 14 sati, okupili smo se pred restoranom “Dobro mi došel prijatelj” i započeli po pomalo tmurnom vremenu put prema Mariji Magdaleni. Kod Kralja smo presjekli našu Šetnicu te krenuli putem uzbrdo prema šumi. Bliže vrhu skrenuli smo po šumskom putu prema Šimuncima. Šimunci su vrlo očuvano selo od više drvenih kuća u kojem vlada iskonski mir. Nakon kraćeg razgledavanja, uputili smo se preko trnaca i livada prečicom ka Prlićima. Odlučili smo se za malo pješačenja po asfaltu prema Dužancima. Zastali smo kod vikendice gđe. Vesne Vuraić da bi ugasili žeđ, a zatim smo nastavili oko stotinjak metara unatrag prema Gradinama i Podgrađu. Rominjala je kišica. Bilo je lijepo vidjeti kišobrane, kabanice i gamaše u živopisnim bojama kako se kreću uspavanim Gradinama.
Povjesničar Buturac piše da je na brdu Gradinama iznad rijeke Bistrice kroz više stoljeća u prošlosti postojao grad-tvrđava imenom Bistrica, koji se počeo gasiti nakon povlačenja Turaka iz naših krajeva. Stanovništvo se tada spustilo u nizinu gdje je nastalo selo imenom Podgrađe, a tu je ujedno ostao i marof. Nas jedanaest smo bili prva planinarska grupa na Gradinama! Spustili smo se kod Biškupa. Cijeli taj brijeg je u proljeće redovito prekriven zvončićima. Tu nas je uz kuhano vino pričekala planinarka gđa. Mira Bajs. Kuhano vino nas je dobrano zagrijalo. Nas par smo se, potaknuti romantičnom legendom o Karolini Sermage i njezinom zatočeništvu u Podgrađu, fotografirali na ostacima dvora “pri Gradu”. Potom smo trčali za grupom koja je žurila kroz Podgrađe prema kapelici Sv. Rok. Još jedan kraći odmor u našem domu, i naši planinari su krenuli cestom prema Mariji Bistrici. Putem su ih veselo pozdravljala svijetla uličnih svjetiljki.