Hladno i sivo nedjeljno poslijepodne nije nas omelo u planiranim aktivnostima na šetnici predviđenima za današnji dan. Čak i pokoja pahulja snijega koja je jutros pala nije ozbiljno ugrozila našu dobru volju i raspoloženje. U 13.30 h okupili smo se na startu šetnice u podnožju Kalvarije. Nakon kratkog dogovora, formirali smo se u tri grupe i krenuli svatko na svoju dionicu. Posla je puno: treba pregledati kontrolne točke i žigove, osvježiti markacije, posjeći raslinje koje smeta na stazi, provjeriti u kakvom su stanju table s natpisima, vidjeti što je potrebno popraviti na odmorištu…
Zanimljivo je s mojom radnom grupom obilaziti plavu dionicu šetnice u suprotnom smjeru. Tražimo markacije koje Francika osvježava bijelom bojom, dok nam se crvena razlijeva pa od nje odustajemo. Ionako nemamo sa sobom plavu boju pa ćemo te dvije boje koristiti drugom prilikom. Tu i tamo siječemo zaraslo grmlje uz stazu i granje koje zakriva markaciju. Za čas smo u Cerinama. Drvene skulpture su nijemi svjedoci ovog hladnog dana i našeg razgovora. Prelazimo cestu i staza nas dalje vodi u šumu Gaj. Škare, pila i sjekira su nam od velike pomoći. Svako malo imamo nešto za odsjeći ili očistiti kako bismo drugim planinarima olakšali snalaženje i kretanje šetnicom.
Spuštamo se prema klasicističkom dvorcu obitelji Hellenbach koji potiče iz sredine 19. stoljeća. U parku oko dvorca posebno mjesto među svim drvećem zauzima stablo crvene bukve. To je stablo kojeg pamtim još iz djetinjstva i pogled na to predivno drvo ogromne i bogate krošnje vraća me u dane bezbrižnosti dječjeg svijeta. Teško je odrediti starost ove ljepotice. Francika, Dubravka i ja obuhvatile smo njeno deblo širom raširenih i spojenih ruku, To je njen opseg! Šteta samo što je fotoaparat ostao u autu. Preko mosta na potoku Bistrica staza nas vodi dalje kroz polje. Pokušavamo još na nekim vrbama označiti markacije. Stjepko i Željko došli su autima po nas i svi odlazimo na odmorište. Izdaleka se čuje smijeh ostalih planinara. Okupili su se oko ognjišta, griju se i smiju. Peče se jeger, a i stol je pun krafni, domaćeg kruha, drugih kolače i gibanica. Prava gozba! Osmogodišnji planinar (mlade snage „Grohota“) neumorno juri oko nas. Stižu Danijela i mala Marija, najmlađa članica „Grohota“. Navršila je godinu dana, osmijeh joj ne silazi s lica i pogledom traži psa Caspera koji trčkara oko nas.
Zahladilo je još više. Uskoro će mrak, a mi gasimo vatru, pakiramo svoje stvari i odlazimo u toplinu svojih domova.