Zdenka, Ljubo i ja, zajedno sa planinarima iz Konjiščine, Belca i Oroslavja, krenuli smo malim autobusom nešto poslije pola noći 07. svibnja 2011. put Omiša. Spavali smo kako je tko uspio, sve dok netko nije ugledao more. Onako sneni, brzo smo se smjestili u apartmane u privatnim kućama i potom se uputili na središnje mjesto zbivanja, kamp "Galeb". Sudionicima susreta bile su na raspolaganju tri staze u subotu i dvije staze u nedjelju, s mogućnošću samostalnog organiziranja dana u nedjelju. U subotu u 9:00 dio nas krenuo je na srednje zahtjevnu turu s prekrasnim pogledom na Omiš i Cetinu: Omiš – Naklice –Komornjak - Omiš.
Put vodi od kampa "Galeb" glavnom cestom kroz Omiš i skreće ulijevo, nakon što se prođe pored crkve koja se nalazi s desne strane. Sam grad Omiš mediteranskog je ugođaja, nalazi se na ušću rijeke Cetine te je u povijesti poznat po tome što su njime vladali više od 2 stoljeća (od 13. do 15. stoljeća) omiški gusari. Poznat je i po Poljičkoj Republici te klapskom pjevanju. Put skreće prema Naklicama, naselju na vrhu, udaljenom oko 2 sata strmog serpentinskog uspona po magarećoj stazi. Put je kamenit, obrastao niskim raslinjem, a većim dijelom čuo se žubor vode. Nakon čaja i fritula kojima su nas počastili domaćini, nastavili smo prema Komornjaku. Išli smo ravničarskim krajolikom, između ovećeg kamenja, prema rubu stijene sa koje je pucao predivan pogled na omišku rivijeru, kanjon Cetine i okolne stijene Omiške Dinare. Njezin najviši vrh zove se Kula, visine 864 m iznad mora, a bila je bila neosvojiva tvrđava omiških gusara.
Nakon kraćeg odmora na Komornjaku, vratili smo se istim putem u kamp Galeb. Nakon pet sati hoda, u kampu smo besplatno bili posluženi grahom i kobasicama. Treba reći da su uspone vodili iskusni vodiči, uz osiguranje članova HGSS-a. U večernjim satima, nakon svečanog otvaranja, organizirana su dva koncerta sa živom glazbom, uz ples planinara. Te noći spavala sam najdubljim snom, nisam sanjala, nisam se budila. Toliko fantastičnih vidika, takva ljepota prirode i zdrav san nakon iscrpljujućeg dana. U 6:00 ujutro Verica iz Belca mi je rekla da oni odlaze na Kozik (Sv. Jure-1319 m). Dio nas otišao je u Omiš, a ja sam se prepustila plavetnilu mora i bistrog neba, sa pokojim galebom u letu. Moje misli su bile uz stijene Omiške Dinare.
Na Danima hrvatskih planinara u Omišu okupilo se više od 1500 planinara iz ukupno 97 planinarskih udruga. Bilo je planinara iz svih krajeva Hrvatske, a sudjelovali su i gosti iz Slovenije, Austrije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i iz Makedonije, tako da je skup imao i međunarodni karakter. Još šetnja uz more dok smo čekali povratnike sa Kozika, povratak kući ispraćeni kišom i sretno smo se vratili doma. Što reći nego velika HVALA članovima PD "Imber" iz Omiša na ovom prekrasnom događaju!