Oblačim se lagano, kao da imam beskonačno vremena. Iz kuće izlazim u 8:15 s pitanjem hoće li mi svi doći na izlet. Bili smo svi dobro raspoloženi. Dan je bio sunčan, a nakon više od jednog sata vožnje stigli smo pred “Filićev dom”. Tamo je već bilo planinara iz 13 planinarskih društava. Nakon pozdravne riječi domaćina i gostiju te kratkog programa, krećemo s vodičem Nevenom šumskim putem. Na putu nam se našla i crkva Sv. Trojstvo. Laganim hodom, opušteni, uživamo slušajući cvrkut ptičica. Stigli smo i do planinarskog doma “Pusti Duh”, što je veoma neobično ime ali pusto nije bilo. Naišli smo na planinare koji su, kao i mi, stali da se fotografiraju i uživaju u ljepoti prirode koja okružuje dom.
Lijepi, suncem obasjani zagorski bregi te maleni zaseoci pružali su se širom horizonta. Dvorac Trakošćan, istaknut u svojoj bjelini, voćnjaci. Tri sata planinarenja prošlo je brzo. Stigli smo zadovoljni ponovno pred dom. Dalje je sve bilo uobičajeno, vadili su se sendviči iz ruksaka. Osvježili smo se hladnim pivom, gemištom te veselo pričali uz kavu. Došlo je vrijeme da krenemo do minibusa, gdje nas je na dogovorenom mjestu čekao naš šofer Nikola. Kako o uspješnosti izleta kao vodič ne mogu suditi, ocjenu prepuštam mojim “Grohotovcima”, kojima se zahvaljujem s nadom da ću dobiti prolaznu ocjenu!