Evo konačno je došao red i na mene da organiziram planinarski izlet i to, koje li slučajnosti, baš na Plešivicu gdje moji imaju i vikendicu. Nakon pomnog planiranja izleta pao je dogovor da se u 07.00 sati nađemo ispred restorana PRIJATEL i krenemo u osvajanje vrha Plešivice. Nakon kratkih problema oko goriva i malog kašnjenja konačno oko 07.30 sati krećemo. Vozimo se cestom prema Moravču i dalje put Samobora. Prolazimo kroz Rude i vozimo se nekom uskom cestom prema mjestu Kotari gdje skrećemo na neku još užu cestu koja je uz to i dosta strma pa nije baš ugodno voziti po njoj ali, na sreću, to ne traje duge pa se zaustavljamo na šljunčanom ugibalištu i pripremamo se za uspon.
Krećemo kratko nazad po asfaltiranom putu i skrećemo u lijevo na markiranu planinarsku stazu koja se strmo penje u brijeg pa svako malo imamo stanku jer treba hvatati zrak za dalje. Nakon otprilike 2 sata uz nekoliko zaustavljanja, naslikavanja i svega ostalog što se na planinarenju radi, dolazimo na vrh PLEŠIVICE ( 779 m/n/v ). Dočekuje nas lijepo sunčano vrijeme ali puše vjetar pa svi iz ruksaka vade nešto robe da bi se od njega zaštitili, a potom se vadi i hrana da bi se nadoknadila izgubljena energija utrošena za uspon na zahtjevni vrh. Ima tu svega, od lisnatog sa hrenovkom, krekera, sendviča pa do jedne naranče. Poslije okrijepe slijedi slikanje kao uspomena na planinarski pohod. Ja iz ruksaka vadim skupi ( 100kn ) vrijedan dalekozor i pokušavam pronaći vikendicu koja je konačno odredište našeg pohoda i gdje nas čeka gulaš. Poslije kraćeg vremena konačno je pronalazim i objašnjavam ostalima gdje je.
Zadržavamo se još neko vrijeme na vrhu ali vjetar je neumoran i počinju se navlačiti kišni oblaci pa smo odlučili da se Dominko i Dragec vrate istim putem po aute, a ostatak društva, Vesna, Nada, Božica i ja da se spustimo dalje stazom do Poljanice gdje ćemo pričekati ostale planinare s našeg pohoda. Nakon sat vremena strmog spusta dolazimo do Poljanice gdje se nalazi kuća LD Srndać. Tu sjedamo na terasu i naručujemo piće te kratimo vrijeme čekajući da dođu Dominko, Dragec, Đurđica i Izabela pa da svi krenemo do vikendice. Nakon što su nam se pridružili i ostali članovi društva zadržavamo se još neko vrijeme u LD jer počela padati kiša i čekamo da se vrijeme malo smiri pa da krenemo. Konačno krećemo prema mjestu Plešivica, a obzirom da ja nisam nikad išao tim putem prema vikendici vozimo se glavnom cestom prema Jastrebarskom u nadi da će negdje biti tabla za skretanje prema Jurjevčanu ali uzalud….
Čekajući naš dolazak na vikendicu zove me moj otac i pita gdje smo, ja mu kratko objašnjavam našu poziciju, a on mi veli da smo fulali i da se vratimo nazad prema crkvi te da kraj zgrade DVD-a (koju usput budi rečenu nitko od nas nije vidio) moramo skrenuti desno te nakon toga voziti ravno do raspela i opet skrenuti desno. Nakon uspješne navigacije i polukružnog okretanja na cesti pronalazimo DVD i cestu pa se spuštamo niz nju i vozimo dalje prema vikendici. Vesna me pita gdje mi to idemo i da je ona mislila da ja znam put do doma. .. Kratak smijeh na njenu opasku, a nakon 500 metara vožnje ugledam poznato raspelo i sad znam kud dalje. Vozimo se još nekih 500 metara i eto nas na cilju. Nek ostane zapisano, za drugi put! Parkiramo se, dočekuju nas domaćini i ulazimo u vikendicu. Ženski dio društva odmah se stiska uz kamin u kojem gori vatra da se malo ugriju dok tri mušketira ostaju van sa domaćinima i slijede pripreme za gulaš.
Kad je konačno spremljeno za gulaš ostaje dilema: postaviti stol unutra ili vani na terasi. Ženski dio jednoglasno je za unutra, a mi muški bi vani. Dok smo neodlučni dilemu rješava pojavljivanje sunca i pada odluka JEDEMO VANI. Ne baš sretne zbog te odluke ženske su zauzele stolice koje su obasjane suncem, a mi muški ostatak. Uslijedila je klopa, pijaća i druženje. Negdje oko 15.00 sati sunce se polako skrilo i počinje puhati vjetar pa odlučujemo da je vrijeme da se pozdravimo sa domaćinima i krenemo doma. Sjedamo u aute i krećemo put kuća. Eto tako je završio naš planinarski pohod na vrh PLEŠIVICE i iskreno se kao organizator pohoda nadam da su svi bili zadovoljni i da će se ponovo odazvati.
OPASKA SVIM SUDIONICIMA: Knjige žalbi nema pa se namrete niti žaliti ako niste bili zadovoljni!