Ovih dana PD „Stubičan“ iz D. Stubice, slavi veliku obljetnicu - 60g. djelovanja društva. Lijepa prigoda za promociju knjige „Stubičko planinarenje 1952.-2012.“ autora Franje Sinkovića koja se i održala 08.06.2012. kao i za organizaciju 12. susreta planinara naše županije na lokaciji kod planinarskog doma na Lojzekovom izvoru. Nas petero Grohotovaca , našli smo se u dogovoreno vrijeme kod Prijatelja. Ovih je dana vremenska prognoza doista promjenljiva i nepredvidiva: čas kiša, čas sunce. No, naše raspoloženje nije podložno vremenskim utjecajima i mi krećemo put Podgore, sela u blizini D. Stubice.
Nakon jutarnje rakijice koju ispijamo kod Dubravkine roditeljske kuće,odlazimo seoskom cestom prema kraju sela. Primjećujemo lijepo obrađene vrtove, njive…Ove su kiše i toplina pogodovale zasađenim kulturama. Sastajemo se s gđom Marijom iz HPD „Gradina“ i našom Ankicom, a za kratko vrijeme pridružuje nam se i gđa Mirica Sinković (supruga autora spomenute knjige). Veselimo se susretu i radosnim koracima grabimo dalje. Za to vrijeme, gospoda Alojz i Zvonko nastavljaju automobilom. Staza skreće desno u šumu i strmo se uspinje kroz nju. U zraku se osjeća sparina i vlaga. Penjemo se, kratko odmaramo, nastavljamo dalje penjući se strminom. Neki su skrenuli sa staze u šumu, ne bi li pronašli koji vrganj ili kakvu ukusnu gljivu. Mirica ipak ubire dvije gljive kako bi obradovala supruga.
Nebo je oblačno i u mislima nam je svima želja da ovaj dan prođe bez kiše. Šumski nas mirisi opijaju i draže naša osjetila. Uz razgovor, smijeh i šalu, brzo smo stigli do lovačke kuće. Još par minuta i evo nas na Lojzekovom izvoru. Ljupka kućica , kao iz bajke provirila je na malenom proplanku na čijem je središtu gorjela vatra na ognjištu. Vrijedne ruke domaćina osvježile su ju za ovu prigodu. Sjedamo na terasu i uživamo u okruženju. Dolazi sve više planinara, dragih i poznatih lica iz susjednih planinarskih društava. Pridružuju nam se Beba i Boris, a za kratko vrijeme nakon pozdravnih riječi domaćina, predsjednik PS KZŽ Božidar Ladišić proglašava susret otvorenim. Slijedi dodjela priznanja društvima i pojedincima. Naše društvo također dobiva priznanje, a kao zaslužni pojedinci dobivaju ga Boris i Dominko što nas posebno veseli. Minutom šutnje prisjećamo se našeg Mirka u trenutku kad mu se posmrtno dodjeljuje povelja za sve što je učinio u području planinarenja.
Poslije službenog dijela, slijedi natjecanje u pikadu, skoku u dalj, bacanju kamena i potezanju užeta. Mi nemamo ekipu (ili sportskog duha, ne znam) ni za jednu disciplinu. Uskoro se začula muzika i krenula je pjesma. Neki su i zaplesali. U takvom raspoloženju, vrijeme brzo prolazi i mi se odlučujemo za povratak. Dobro raspoloženje nas nije napuštalo. Dragec nas nasmijava vicevima. Ima i „sočnih“ pa smo na jednom dijelu promašili stazu. Smijeh se razliježe obroncima Medvednice. Vraćamo se na pravi put. Dominko poručuje da ga ne čekamo. On je još s prijateljima planinarima i nekako će se već snaći. Ubrzo smo stigli u Podgoru. Automobilom stižu Alojz i Zvonko. Dok naša domaćica Dubravka kuha kavu, mi se častimo trešnjama. Grane prepune slatkih plodova svijaju se prema našim rukama. Uživamo u okusima koji nam bude sjećanja na djetinjstvo, bezbrižna ljeta i dječje igre. Užitak je bilo brati i jesti te slasne plodove.
Kratko se odmaramo uz razgovor s domaćinima. Dubravkina mama, iako već ima 86 godina, primjećuje da nedostaje Dominko i sve nas iznenađuje tim zapaženjem, vesela je i nasmijana. Popili smo kavicu, zahvalili se domaćinima i uputili svojim kućama noseći u sebi radost, mir i sjećanje na ovaj lijepi izlet.