Nakon bratimljenja i višegodišnje suradnje i prijateljstva grada Buzeta i općine Marija Bistrica, ovo ljeto uspostavljeni su kontakti i između planinarskih društava. Nedavno je i uslijedio i poziv HPD „Planik“ Umag, podružnice Buzet kojim nas pozivaju na planinarski pohod koji ova podružnica organizira, a sve povodom manifestacije „Subotina po starinski“. To je manifestacija koja revitalizira tradicijski sajam u Buzetu s prijelaza 19. na 20. st., održavn od subote do subote u tjednu svetkovine Male Gospe. S veseljem smo se odazvali i u mraku nedjeljnog jutra krenuli na put. Znatiželja nam je golicala maštu. Oko 8.30h stigli smo u Sv. Ivan pred vatrogasni dom, mjesto okupljanja i polaska na današnji pohod. Dočekala nas je simpatična gospođa Zlata, predsjednica podružnice. Srdačno nas pozdravlja i želi nam dobrodošlicu. Upoznajemo se s njom i razmjenjujemo poklone. Dok čekamo da se i drugi planinari okupe na ovom mjestu, pijemo istarsku bisku ( rakiju od imele) i degustiramo kroštule i druge kolače.
Kolona od oko 150 planinara vijugala je dijelom ljetnog pravca za Hum. Preskačući oveće kamenje, primjećujemo crveno-plave markacije. Naime, u okolici Buzeta postoji nekoliko staza koje nisu registrirane na nivou županijskog planinarskog Saveza i HPS-a. Zaštitna boja grada Buzeta je plava, pa su te lokalne staze obilježene crveno plavim markacijama. Kod kapelice Sv. Lucije koja potječe iz 1903.g, i nedavno je obnovljena, slušamo zanimljivu legendu o slijepoj ženi koja je baš na ovom mjestu progledala i opet izgubila vid. Uskoro stižemo do omanjeg jezerca. Netko se odmara uz lijepi prizor jezera, netko istražuje obalu, a neki samo šeću… Ovdje je svježe i ugodno. Nosnice udišu svježi zrak. Nastavljamo dalje i nakon nekog vremena skrećemo lijevo u pravcu starog kamenoloma. Staza se počinje penjati iako ne odveć strmo. Strmina je blaga, ali svejedno je potrebno predahnuti nekoliko puta prije nego smo stigli na sam vršni dio starog kamenoloma. S vidikovca se pruža prekrasan pogled na sve strane buzetske okolice. Sjedamo na zemlju, odmaramo se i uživamo upijajući ljepotu istarskog krajolika. Blagi brežuljci leže pred nama darujući nam zadovoljstva koja su samo planinarima poznata.
Nakon odmora, naša grupa nastavlja silazak na drugu stranu prema Veloj peći. Silazak je poprilično strm, koristimo i ruke držeći se za stabla i kamenje na koje nailazimo. Staza je mjestimično osigurana i sajlom. Ponegdje se i kamenje odronjava ispod naših nogu. Oprezno se spuštamo u podnožje stijena i kanjona jedne od pritoka Mirne. Naš vodič Silvano (ako sam mu dobro zapamtila ime) nam je obećao atraktivnost i po silasku u kanjon shvatili smo o čemu je govorio. Sivo stjenje se okomito diže prema nebu. Na jednom se njihovom dijelu priroda poigrala svojom rukom načinivši kroz vremenska razdoblja čudnovate oblike nalik na slonovske surle. Nekoliko mladih penjača vježba penjanje na ovim stijenama (brrr…!), a mi znatiželjno hodamo i istražujemo kanjon ove rječice koja je zbog sušnog razdoblja ostala bez vode. Kamenje je sivo zelene boje, a na mjestu gdje je za kišnog razdoblja slap stoji samo ogromna stijena. Silvano nam priča kako je ovdje lijepo kada je korito ispunjeno vodom , kako se voda iz slapa razlijeva i pršti…Željko ipak pronalazi malo osvježenja u jednoj lokvi vode za svoje umorne noge. Ulazi u dnu stijena liče na špilje. To su ostaci starih rudnika iz kojih se nekad davno vadio ugljen. Čarobno je ovo mjesto i sigurno skriva mnoge tajne iz prošlih vremena.
Staza nas dalje vodi kanjonom spomenute rječice do izvora Tumbasin. Pred nama se ukazuje panorama starog grada . Ne možemo odoljeti ovom prizoru. Slikamo se na ovom krasnom mjestu, sklonjeni u hladovini obližnjeg drveta dok sunce nemilosrdno prži. Uskoro stižemo do vatrogasnog doma, mjesta odakle smo krenuli. Umorni, žedni, znojni… Tražimo hladovinu, a domaćini nas časte hladnim pivom. Oh, kako godi! Ručamo paštu i gulaš od divljači (odlično!) i organizirano odlazimo do starog grada. Strmom makadamskom stazom penjemo se i uz stenjanje i dahtanje (ah, ta pašta!) stižemo na Mala vrata. Sve je dalje bilo kao u nekom lijepom snu, kao da smo se vratili u prošlost, kao da je vrijeme tu stalo… Svi naši svakodnevni problemi i brige raspršili su se i nestali.
Na Malim vratima nas je čekalo iznenađenje (hvala domaćinima!): mali bubnjar i glasnik odjeveni u tradicijsku odjeću staroga Buzeta. Glasnik čita regule koje baš puno i ne razumijemo jer ih izgovara na starinskom buzetskom dijalektu. Zaslužuju pljesak, a mi se drvenim stepenicama penjemo u staru oružarnicu koja je obnovljena. Sablje, puške, pištolji… Tu se branio stari Buzet! Iz obližnje uske uličice dolazi visoka (na štulama) mlada djevojka u pratnji bradatog gusara(?), na trgu svira limena glazba. Lijepo je slušati te stare melodije. Ulazimo u kovačnicu, srećemo mladu damu i dva gospodina. Lijepo su kostimirani. Jedan od njih je gradonačelnik Buzeta. Srdačno se pozdravljamo. Uz nas prolaze škovacini (smetlari) u simpatičnoj odori, gospođe i gospoda u zrelim godinama odjeveni u finu odjeću. Na svakom koraku neki stari zanatski majstor, predstava ili ples,prodaju se domaći med, rakija, svira se i pjeva. Stigosmo i do stare pekarnice.
Otvoreno ognjište i miris pečena kruha vraća nas u prošlost. Opet jedna grupica muških pjevača, klapa „Pinguentum“, počastila nas je svojom pjesmom i samo za nas na zidinama starog grada otpjevala dvije skladbe. Dečki, prekrasno pjevate. Hvala vam! Sa zidina starog grada uživamo još malo u panorami Buzeta i okolice. Zlata nam pokazuje i objašnjava gdje smo sve bili i kuda smo hodali. Ona i njen suprug Nedjeljko proveli su cijelo popodne s nama vodeći nas starim gradom, pokazujući nam bogatstvo i ljepotu „subotine“. Šetajući ulicama i trgovima starog Buzeta, sretali smo mnoge ljude koji su nam prilazili širokih osmjeha, otvorena srca i srdačno nas pozdravljali. To su poznanstva i prijateljstva koja je naš član (i naš općinski načelnik)Stjepko stekao tijekom svih godina od potpisivanja povelje o prijateljstvu i suradnji Buzeta i Marije Bistrice (2008.g), kao što je spomenuto na početku ove priče.
Izlazimo iz starog grada na Vela vrata i spuštamo se prema autobusnoj stanici, gdje nas čeka naš vozač Nikola. Od srca smo zahvalni domaćinima, planinarima HPD „Planik“ Umag, podružnica Buzet, posebno Zlati i Nedjeljku što su odvojili svoje vrijeme i omogućili nam da iz Buzeta odemo prepuni lijepih uspomena i dojmova. Želimo i nadamo se da ćemo se slijedeći put vidjeti, družiti se i planinariti u Mariji Bistrici.