Hladno, sivo i oblačno novogodišnje jutro. Žurim preko bistričkog trga prema Gajevoj. Sustiže me Dominko i dalje nastavljamo zajedno. Mala ekipa već čeka na staru šetnice. Savjest me zapeče, jer sam pomislila da nitko neće doći na dogovoreno mjesto. Čestitasmo si Novu Godinu. Za svaku mislimo da će biti ljepša i bolja. Penjemo se prema zadnjim postajama Križnog puta naše bistričke Kalvarije. Na samom vrhu uživamo u pogledu na tornjeve bazilike. Iako je maglovito i hladno, na ovom mjestu uvijek valja zastati, okrenuti se i malo uživati u vizuri bistričke crkve.
Staza nas vodi kroz šumu prema Sekovicama. Vikendice i klijeti na hrptu ovog brijega kao da drijemaju u jutarnjem snu, naslonjene jedna do druge. Nigdje nikog. Samo naši glasovi remete tišinu. Spuštamo se kroz selo i pored ostataka starog urušenog mlina, preko nesigurnog mostića i kroz polje stižemo do kapelice Sv. Ladislava. Slijedi uzbrdica, pa asfaltiranom cestom kroz selo Luči brijeg. Odavde se pružaju prekrasni vidici na samo mjesto. Skrećemo desno kroz šumarak i stižemo do našeg odmorišta na šetnici. Ovdje ima puno posla i čim nam to vremenske prilike dozvole, krećemo u akciju. Vadi se hrana iz ruksaka, a kako je prilično hladno, ne zadržavamo se dugo. Izlazimo na Košce, a onda skraćenim putem uz Beljake natrag u Bistricu. Iako je bilo hladno i maglovito, nama je bilo lijepo, jer smo se družili, hodali i uživali u zimskim sličicama naše okolice.