Stazama Gupčevih puntara

Zima već dugo traje. Željni smo svježeg zraka, hodanja i boravka u prirodi. Bez obzira na najavljen još jedan hladan zimski dan, mi planinari „Grohota" krenuli smo u dogovoreno vrijeme na pohod „Stazama Gupčevih puntara" u organizaciji PD „Stubičan„ iz D. Stubice. Dobro raspoloženje osjetilo se od samog početka puta. Vedri, veseli i nasmijani uz nekoliko „sočnih" viceva začas smo stigli u D. Stubicu. U centru mjesta, kod crkve i fontane, pristizali su planinari na današnji pohod. Neke i poznajemo, pozdravljamo se s njima,a onda nam se pridružuje i naša Jelena koja je stigla iz S. Toplica. Nakon kratkih pozdravnih riječi domaćina, kolona planinara kreće prema Golubovcu.

Kasnobarokni dvorac Golubovec poput oronulog starca drijema okružen stoljetnim stablima perivoja koji ga okružuje. Prve kuće najavljuju selo Martiniće. Hladno je i rano za izlazak iz kuća. Dvorišta su pusta. Stižemo u Milekovo selo, a onda lijevo preko potoka i začas smo u Brezju. U daljini se nazire zvonik crkve Sv. Jurja. Odavde se pruža lijepi pogled na Gornju Stubicu. S naše lijeve strane, na obližnjem brdu ponosno stoji spomenik seljačkoj buni. Stara lipa kod crkve jedini je živi svjedok burnih vremena borbe zagorskog seljaka za pravicu. Kratko se odmaramo uz okrjepu iz ruksaka. Nakon zajedničkog fotografiranja ispod gole krošnje stare dame, krećemo uzbrdo asfaltiranom cestom. Nailazimo na lijepe, velike kuće bogatih okućnica. Vidi se da u njima nema života. Vlasnici su vjerojatno davnih godina otišli na „privremeni" rad negdje u svijet. Na Trgu Kraljice mira skrećemo desno laganom nizbrdicom. Uz put opažamo neobičnog snjegovića visokog oko tri metra. Njegovi graditelji s ponosom ističu daje bio i veći. A onda uzbrdicom i do Hižakovca.

Na kraju sela (ili se nama samo tako čini), šćućurila se mala zagorska hiža - rodna kuća Matije Gupca. Ispred nje drvena skulptura vođe seljačke bune, a malo dalje zasađena mlada lipa, potomak Gupčeve lipe. Grijemo se kuhanim vinom.Ulazimo u malu prostoriju u kakvima je nekad živjela cijela obitelj, ili više njih. Sve odiše poviješću. Još jedna zajednička fotografija i istim dijelom puta se vraćamo, a onda skrećemo lijevo za Milekovo selo. S asfalta skrećemo na poljski put i kroz već pomalo raskvašeni snijeg dolazimo u Podgoru i Majsecov mlin. Nakon odmora prisustvujemo na livadi ispred mlina uprizorenju bitke. Kostimirani seljaci, plemstvo, vojska... Cupkamo u mjestu zagrijavajući noge. Vrhunac bitke ne možemo dočekati jer nam je previše hladno. Pješke odlazimo do Donje Stubice gdje smo parkirali auto i vraćamo se našim toplim domovima.