Nedjeljno sivo jutro uz rominjanje dosadne kiše mami na ostanak u toplom krevetu. Pomišljam na planinare koji Romarskim putem danas dolaze u Mariju Bistricu. Pretpostavljam da su se samo hrabri i oni uporni odlučili uputiti mokrim i blatnim stazama. Kakva zabluda! Dolazak planinara na Vinski vrh, kod prasvetišta predviđen je za 9 sati. Naši vrijedni planinari već ih spremno očekuju: čaj je kuhan, pecivo svježe, rakija pripremljena, a i ključ male ljupke crkvice pribavljen tako da se može ući u prasvetište, razgledati ga i već s ovog mjesta pozdraviti i uputiti molitve Majci Božjoj. Većina planinara dolazi vlakom do Lipovca, a onda Stepinčevom stazom do Marije Bistrice. Neki su pak u gluho doba noći krenuli iz svojih mjesta (Belec, Konjščina i Ivanec) i pješačili satima po kiši i blatu da bi u jutro stigli na odredište.
Na središnjem trgu pristigle planinare dočekuje „bistrička dobrodošlica“ u organizaciji TZ Općine M. Bistrica: gvirc i medenjaci, tradicionalni licitarski proizvodi. Našlo se tu i rakije i soka. Žamor planinara i smijeh odzvanja trgom. Ugodno smo iznenađeni: iz trinaest društava pristiglo je 209 planinara. Neki od njih dolaze redovito svake godine. Zvono s tornja bazilike poziva na misu i trg je začas opustio. Dok su planinari sudjelovali na misi, u Vatrogasnom domu naše vrijedne kuharice pripremale su okrjepu za njih, grah i kobasice. Mirisalo je skroz van. Sve je bilo spremno kad su planinari počeli pristizati, a i muzikanti su već tu. Smijeh, radost, prijateljski stisak ruke… Lijepo je vidjeti drage prijatelje, popričati s njima. Prvi muzički taktovi i odmah je krenula pjesma. Na šanku gužva. Ljudi i dalje pristižu. Nose se dodatni stolovi, klupe…Nikad toliko ljudi, čini nam se. Drago nam je da je tako. Opet glazba. „Došel bum doma, sel si bum pod brajde…“, mislim da nema planinara koji nije zapjevao. Plesači daju sve od sebe, ne posustaju. Toliko pozitivnih emocija na tako malom prostoru. Od miline me prolaze trnci.
Bilo je kasno poslijepodne, kad su se planinari počeli razilaziti. Neki imaju autobusni prijevoz, neki idu na vlak, a oni najhrabriji pješke. Stara mudra izreka „po jutru se dan poznaje“ na ovom današnjem susretu planinara ne vrijedi. Slažemo se svi u jednom: ovo je bio fantastičan dan, najbolji „Bernard“ do sada!