2.5.2004. god. PLANINARSKI IZLET NA LOJZEKOV IZVOR
Prisutni planinari:
U tri crvena automobila, ispred restorana «Dobro mi došel prijatel», krenuli smo u 10,00 sati, nas 10 a u D. Stubici sačekao nas je N. Perić. Automobile smo ostavili u hladovini, pored potoka i pješke krenuli, asfaltnom cestom kroz naselje Donja Podgora do Gornje Podgore. Promatrali smo (uglavnom lijepe) kuće i okućnice zazelenjene i zašarenjene cvjetnim proljećem.
Neposredno prije početka uspona prošli smo udolinom kojom prolazi potok. Pored i sa strane nalaze se starinske kućice s gospodarskim objektima, ograđenim vrtovima. Prava idila! Uspon je strm, ali na sreću nije dugačak. Pratimo markacije koje su malo izbljedile, a i put je zakrčen posječenim ili od nevremena potrganim stablima i granama. Uspuhani i oznojeni penjemo se i hodamo po hrptu prema našem cilju. Kroz hladovinu šume idemo otvorenih osjetila, priroda nam daje sreću i energiju koju doživljavamo. Povjetarac nam miluje obraze, mirisi drveća, trave i cvijeća jesu pokloni, energija koja nas može u potpunosti napuniti - ako smo otvoreni za to. Prihvaćamo prirodu u njezinoj samosvojnosti i zadovoljavamo se time što joj poklanjamo svoju ljubav.
Na cilj stižemo malo iza podne. Poneseni ljepotom prirode i mira koji nas okružuje, niti ne gledamo na sat. Presvlačimo se i našom odjećom zastiremo obližnje boreke. Odmaramo se, pijemo, jedemo, pričamo... Marija vadi tlakomjer i mjeri nam tlak. Nekom taman, a nekom i povećan. Na prostoru za to predviđenom, Mirko pali vatru i peče kobasice. Nudi prisutne kao i Marija sa šunkom, Dragec sa specijalnim kruhom i janjetinom, Kramari s kolačima od sinoćnjih krstitka unučice Nike. Šalju se SMS poruke... Zapisujemo se u knjigu domaćina PD «Stubičan», razgledavamo njihovu planinarsku kućicu, dočekujemo druge planinare, pardon, planinara sa sedam planinarki!
Opet nisam gledala na sat kada smo krenuli natrag. Usput smo brali mlade izboje s borovih grančica, spremali u vrećice berača kojima ćemo se obratit za pomoć kad nas uhvati kašalj. Spuštamo se, istim putem nazad do automobila. Tu pada dogovor za zajedničku «pijaču» kod Rody-a! Odozgor je prekrasan pogled na Stubički kraj, samo vjetar je pomahnitao. Saznajemo da Mirko baš danas ima rođendan! ??? ?
Doma smo bili iza 18,00 sati.
