1.5.2003. god. planinarenje do LOJZEKOVOG IZVORA na Sljemenu
Sudionici ovog planinarenja bili su:
Bilo je malih nesporazuma oko vremena polaska sa sabirnog mjesta, no to nas nije uzrujavalo. Krenuli smo oko 8,30 s našeg Pijaca, osobnim vozilima do Donje Podgore (u Stubici) i kod Društvenog doma ostavili vozila. Nakon pješačenja, selom i kroz idiličnu udolicu (potok, ograde od pletera, male zagorske kuće s okućnicama i vrtekima), nakon 15-ak min. stigli smo do podnožja za uspon. Danje izuzetno topao već od ranog jutra, a u zraku se osjećao pritisak, što nam je otežavalo penjanje pa smo se svako malo stali i počinuli. Malo nas je uznemirilo i nekoliko kapi kiše. Uspon je strm ali lijep. Niti jedna ura nam nije bila potrebna i već smo stigli kod Lovačkog doma (?), može se vidjeti s asfaltnog puta za Sljeme, po kojem smo napravili pet koraka. Tu su već parkirani bili Antolići. 4 minute šumskim putem pored spomenutog doma i već smo se našli u raju Lojzekovog izvora. Tu je mala ali prijatna drvena kućica PD "Stubičan" iz D. Stubice, klupice za odmor, zaštićeno otvoreno ložište i naravno Lojzekov izvor. Slatko, kao i obično, pojeli smo svoje sendviče i si.. Mirko je naložio vatru i taman što je počeo nešto okretati, Lucija i ja smo morale krenuti nazad zbog privatnih obaveza, točno u 11,30 h, a za pola sata smo već bile u podnožju. Da se barem tako lako i brzo bilo penjati!
Kako sam kasnije saznala, u ugodnom druženju protekao je skup, a družba "Grohota" vraćala se drugim putem. Usput su se ponašali malo anti-ekološki. Naime, brali su mlade izdanke borovih grančica za sirup protiv kašlja. Kad je za lijek, oprostit će im Majka priroda.
NAPOMENA: Do Lojzekovog izvora može se doći autom (baš onako kako su došli i Antolići), tj. do spomenutog Lovačkog doma, Sljemenskom cestom od Stubičke Pile. Samo treba znati da je dom s lijeve strane puta.
