30.03.2003. god, planinarski pohod: MAĐAREVO - GREBENGRAD (491 M)

U pohodu su bili: 1. Domagoj Antolić

• Tea Antolić
• Vesna Antolić
• Željko Antolić
• Mirko Fulir
• Nada Fulir
• Davor Galoić
• Ljubomir Japec
• Dominko Krajačić
• Ratomir Kramar
• Štefica Kramar
• Petar Kurešić
• Verica Novak
• Dragutin Novina
• Francika Popek
• Marija Pugar

Sa sabirnog mjesta (za one koji ne znaju, to je Trg Pape Ivana Pavla II u M. Bistrici, kod fontane),

automobilima smo krenuli do vlaka u Z. Bistricu. Vlak je došao po voznom redu, u 9,15 min.

Iz Mađareva, pored zapuštenih objekata postaje, lijevo, pored škole, opet lijevo, biramo lakši i duži

put, penjući se kroz nastanjeni dio a onda vikend naseljem, slijedeći markacije, širim makadamskim

putem kroz šumu - do pl. kuće Grebengrad.

Suma još nije prelistala ali je zato zemlja prekrivena raznim cvijećem, a zrak je ispunjen ugodnim

mirisom. Imena cvijeća kojem smo usaglasili nazive su: visibabe, šumarice bijele i plave, pasji zub,

ljubičice, divlji zumbuli bijeli i ljubičasti.

Sustižu nas i drugi planinari čiji je najbolji poznavatelj Dragec, tzv. Papa Štrumf, naš glasnogovornik i

čuvar naših zaleđa. Začudo, ovdje ima male djece. To je valjda zbog toga što postoji mogućnost bližeg

prilaza autom ili bolje rečeno terenskim vozilom moguće je doći k planinarskoj kući.

Danje lijep, topao, ugodno je planinariti. Iza nas, k pl. kući pristižu skupine mladih iz Zagreba, kažu

da su došli s 2 busa. Odmaramo se na toplim klupama, krijepimo se, naslikavamo, šalimo...

promatramo malu kućicu u kojoj žive dvoje staraca, imaju struju i izvor vodu, a iznad su ruševine

starog Grebengrada, koje smo razgledavali. Zapažamo kako je okolica puna plastičnog otpada,

komentiramo o ne-kulturi posjetitelja. Penjemo se na veću zaravan i tu na raskrižju pl. puteva

susrećemo planinare koji pješače od Čeva. Tu susrećemo i gospodina Stjepana Špoljara, osnivača i

vlasnika farme koza, s kojim dogovaramo mogućnost kasnije posjete i konzumacije kozletine. Marija i

Željko zapisuju br. mobitela. Sa zaravni se, šumom spuštamo pored farme, promatramo konje i

komentiramo gorštački način života.

Upisujemo se u knjigu dojmova i otkrivamo Mirka - pjesnika.

Oko 14 h krećemo natrag prema Mađarevu, jednim dijelom ponavljamo stazu a onda biramo drugi put,

tipa "jedan iza drugog", ukazuje se vidikovac i široka panorama. Opet uskim, strmim i naseljenim

ulicama do škole, crkve i lijepog i raznolikog okoliša, iako je još u izgradnji. Odmaramo se do dolaska

vlaka ispod novosagrađene nadstrešnice u krugu crkve. Tu će uskoro biti sagrađen križni put.

Na postaji Dragec se spominja sa suputnicom i ispravlja neke krive navode, mama i tata Antolići nas

ispraćaju na vlak koji dolazi točno u 16,18 min. Oni će nas automobilom sustizati i čekati u Z. Bistici,

a mi se u vlaku zabavljamo govornim igrama.

U M. Bistrici bili smo oko 17 h.